Iako su bili najbolji drugovi u srednjoj školi, Džej Meskis i Lu Barlou su oduvek vodili borbu ega. To je bilo očigledno još u njihovom prvom zajedničkom sastavu „Deep Wound“, kog je Meskis zamišljao kao ljuti hardkor bend, dok je Barlou želeo da koketira sa pop-pankom.

U međuvremenu, obojica su počela da slušaju Nila Janga, grupe „Hüsker Dü“, „Stooges“ i „Replacements“, te postavši svesni koliko je muzika njihove grupe kilometrima iza muzičara kojima su se divili, zajednički donose odluku da rasformiraju „Deep Wound“ i osnoju novi sastav. 

Ta nova grupa zvala se „Dinosaur“ i pored njih dvojice (Meskis je svirao gitaru i pevao, Barlou je svirao bas) pridružio im se bubnjar Emet Patrik Marfi, poznatiji kao Marf. U tom sastavu 1985. izdaju prvi album koji se zvao kao i grupa, a izdavač je bila jedna od najrenomiranijih američkih nezavisnih etiketa tog doba, kuća „SST“ (za koju su izdavali „Hüsker Dü“, „Meat Puppets“, „Minutemen“, „Bad Brains“, „Black Flag“ i mnogi drugi).

Krajem te 1985. na jednom od njihovih koncerata su prisustvovali članovi grupe „Sonic Youth“, koji su u to vreme važili za veliku nadu nezavisnog roka, a po rečima njhovog lidera Tarstona Mura beše to jedan od najlepših koncerata na kome je ikad bio. Ubrzo je usledio poziv od strane „Sonic Youth“ za zajedničku američku turneju, čime su se vrata popularnosti za „Dinosaur“ širom otvorila. 

Preporuka

“Shobaleader One” je logičan iskorak napred. Ok, možda ne logičan, ali svakako odličan. “Electrac” je drugi album ove skupine; Jenkinson se već ranije pokazao kao izvrstan muzičar, te je ova ekipa, pre svega, domaći zadatak za sve trendi džezere širom našeg nesrećnog grada i još nesrećnije države.
share
share