Fahrenheit 451 - Ray Bradbury

Fahrenheit 451
Ray Bradbury

Farenhajt 451“ je distopijski roman Reja Bredberija (Ray Bradbury) iz 1953. godine. Radnja je smeštena u neodređenu budućnost u Americi gde su knjige zabranjene zakonom i spaljivane na mestu nalaženja. Naziv upućuje na temperaturu na kojoj je autor smatrao da papir počinje da gori, 451 stepen Farenhajtove skale (smatra se da je prava vrednost između 424 i 475 stepeni Farenhajta, tj od 217 do 246 stepeni Celzijusa).

U radio intervjuu 1956. godine, Rej je izjavio da je roman napisao da bi ljudima ukazao na problem spaljivanja knjiga u to vreme, dok je kasnije izjavio da je želeo da ukaže i na problem masovnih medija i njihov uticaj na društvo, i smanjeno zanimanje za čitanje knjiga. Godine 1954, autor je dobio nagradu američke akademije umetnosti za literauru i „Retro“ Hugo nagradu 2004. godine (jedna od svega četiri knjiga koje su dobile tu nagradu). Roman se smatra jednim od najboljih SF ostvarenja XX veka.

Između 1947. i 1948. godine, Rej je napisao priču „Svetli Feniks“ (Bright Phoenix, koja je objavljena tek 1963. godine), o bibliotekaru koji prkosi „spaljivaču“ knjiga, Glavnom Cenzoru. Interesantn susret sa policijom naterao ga je da napiše i priču „Pešak“ (The Pedestrian), 1951. godine, i tada se u njegovoj mašti javlja ideja da spoji spaljivanje knjiga i totalitarnu budućnost ovih dveju priča, što će rezultirati novelom objavljenom 1951. godine u časopisu Galaktička naučna fantastika, „Požarni brigadir“ (The Fireman). Urednik „Balantin knjiga“ uticao je na Reja da produži priču i tako smo dobili roman „Farenhajt 451“, koji je objavljen pomenute 1953. godine.

 

Pre nego vam opišem radnju, moram vam naznačiti koliko je ova knjiga bitna, i zašto je treba pročitati. Pre svega, roman ukazuje na činjenicu da vlasti žele ljude koji ne čitaju, koji po ceo dan bezumno gledaju televiziju, misle samo o onom o čemu im vlast kaže da treba da misle i veruju samo u ono šta je dozvoljeno. Da, možda se smejete sada, ali pogledajte oko sebe, zapitajte se koliko je takvih ljudi samo kod nas?

Farma, Parovi i slični „rijaliti“ programi jasno utiču na naše društvo i formiranje mišljena stanovništva. Siguran sam da nije tako sa vama koji čitate ovo, ali ja govorim o drugim ljudima, koji slepo veruju režimu i vestima. Rej je još tada uvideo kakve su indicije vlasti te sve to utkao u svoj roman kao upozorenje (očito je vladao veliki strah kod obrazvanih ljudi u to vreme, jer su „Životinjska farma“ i  „1984“ Džordža Orvela izašle svega par godine pre objave „Farenhajta 451“).

U romanu govori o opresiji učenih i obrazovanih ljudi, ne batinama i progonom, već društvenim isključenjem i oduzimanjem načina da se izraze (što je, takođe, prisutno u „1984“). Veoma je interesantan razgovor glavnog junaka i njegovog nadređenog u kome mu on objašnjava kako su knjige „nestale“, ko je za to odgovoran, jer odatle saznajete da je zapravo narod, tj. manjine odgovoran za „propast“ knjiga. Govori mu o tome kako su „časopisi postali kašica za bebe, a knjige se pretvorile u pomije“. Da li vam je to poznato? Niste li svedoci toga svakog dana kada prođete pored kioska?

Propagira se opšta sreća i stabilno društvo, mada „slobodoumni“ građani znaju da to nije slučaj i pokušavaju da se odupru sistemu. Da li vam to zvuči poznato? Da vam neko konstantno govori kako je sve dobro, kako će se živeti bolje, kako moramo verovati u njihove ideje? Jeste li svedoci kasapljenja naučnih knjiga i „krojenja“ istorija i činjenica po volji pojedinca? Postavlja se pitanje, da li je isuviše kasno da se otrgnemo i vratimo na pravi put? Rej nas je upozorio pre više od pola veka, da li ga je neko čuo? Pročitajte ovu knjigu, možda vam otvori oči.

 

Preporuka

share

share