Sve te divne, ali i ružne stvari koje nam se dešavaju nekad mogu da stanu u tek par stihova. Samo je potrebna mrvica mašte i dobar muzički ukus. Ovog puta konkretno mislim na stihove grupe Jarboli "Ja se nudim da me grliš / Da se iscedim kroz stisak" iz pesme sa kojom počinje ovonedeljni Gistro FM. Sve ono što nas muči ili nam ne čini dobro može nestati kroz jedan običan stisak, samo ako je dovoljno jak i postojan. Ja probao i uspeo više puta. Kad smo kod svega onog lepog što ima veze sa stiskom, o tome godinama pišem svaki dan i na svakom mestu. Mada nikakvo moje pisanije nije neophodno da bi se pojašnjavala ta tema - dovoljno je da samo malo pažljivije bacite pogled na autobuske, železničke stanice i aerodrome, i biće vam jasna snaga iskrenog stiska i šta sve on može. Ceđenje je jedna od najsnažnijih emocija i svako ko je povezuje isključivo sa ovom pomorandžom na omotu današnje Gistro FM epizode, debelo maši poentu. Niz muziku koju ove nedelje puštam cede se emocije i naslov je takav samo zbog toga.

Pre malo manje od tri decenije imao sam bend. Ja sam pisao tekstove i pevao, moj najbolji drug je svirao gitaru i smišljao muziku, a za ritam je bila zadužena ritam mašina. Tada smo imali 18 godina i baš smo se ložili na Lemonheads, Sonic Youth, Dinosaur Jr. i Pavement, pa su i neke od naših pesama nastajale u tom duhu, premda daleko od toga da poredim naš sobni bend sa bilo kojim od pomenutih velikana. Danas i moj drug i ja imamo 46 i slušamo mnogo raznovrsniju muziku nego tad. I dalje smo najbolji drugari iako više nemamo bend. Ali on i dalje svira. I nikada nije prestajao. Nekad je bio u bendu Off, nekad u Belgrade Noise, nekada u Dol, nekada se predstavljao kao Woo, a uvek je bio Vukašin Đelić. On je pre nedelju dana objavio, po meni, najlepši album u svojoj karijeri. Zove se Od sutra i na vrlo zreo i pitak način spaja toliko različitosti u jednu koherentnu celinu - elektroniku, ambijentalnu muziku, džez, folk amerikanu i još trista čuda. Uz ovaj album se putuje, pluta, čita, šeta, vodi ljubav i spava kao beba. Nije da sam sve od toga probao, tek je desetak dana od objavljivanja albuma, ali da planiram sve u to nema sumnje. Od sutra je podatan za sve to. A izlišno je reći i da je mnogo bolji od svega što smo snimili k'o klinci. Već sad mogu reći da mi je ovo najozbiljniji kandidat za omiljeni domaći album iz ove godine.

Danas slušamo još sjajno novo izdanje za Noru Džons, album koji se bavi krizom srednjih godina na zreli pop, soul i džez način. Tu je prvi singl sa nove ploče Nika Kejva koja stiže u avgustu, Kit Ričards obrađuje Velvet Underground, jedan od albuma nedelje je tihi posleponoćni klavirski ugođaj Nilsa Frama, a sve će početi najlepšom pesmom koju sam (za sad) čuo ove godine, a izvodi je Ti Boun Barnet. Obeležavamo tačno četvrt veka od remek-dela koje su 1999. u Beogradu objavili Jarboli, a u Čikagu Džim O'Rurk. Društvo nam prave Mitar Subotić Suba, sa albuma na kome se nalazi muzika koju je radio za razne predstave, prva pesma sa novog izdanja Kamasija Vašingtona, ali i Arab Strap, Tortoise, Džin Viver, Dastin O'Haloran i mnogi drugi.

Neka ceđenja su divna, a neka baš i ne. Ali dok god postoje, to znači da smo živi i da osećamo. Upravo to važi za gotovo sve pesme koje se vrzmaju po ovonedeljnoj Gistro FM epizodi.