Čovečanstvo je moglo biti u mnogo lepšoj fazi da je učilo iz istorije. Priroda je mogla biti mnogo više prijateljski nastrojena da je ne uništavamo. Zlikovci su mogli biti tamo gde im je mesto samo da nismo alavi. Mogli bismo biti tu, samo da se ne krijemo kao neke kukavice. Toliko veza je moglo opstati samo da jedno nije bilo sebično i lažiljivo govno. Ceo svet je mogao biti jedno mnogo divnije mesto samo kada bi bio malo više svesti i mozga. Mogli bismo da se sećamo i kažemo da je prošlost bila lepa, a da je sadašnjost lepša. Moglo je, ali nije. I nikad neće.
O svemu ovome sam razmišljao dok sam po ko zna koji put slušao Portishead evergreen It Could Be Sweet. Nekad mi se čini da je ceo taj njihov prvi album svojevrsna oda svetu koji nestaje. Istina da je još uvek tu i da nije sasvim nestao, ali nisam siguran koliko će dugo to još biti slučaj. Zato se današnji Gistro FM zove baš po ovoj pesmi.
U ovonedeljnoj epizodi slušamo nove singlove za Iron & Wine, Broken Social Scene i Baka Mika iz benda Big Thief. Albumi nedelje su debi izdanje praunuke Sigmunda Frojda iz Londona, ali i psihodelično čudo dua iz Portlanda. Slušamo novi album pevača noise pionira Girls Against Boys Skota Meklauda, kao i novu The Black Keys pesmu. Najavljujem sarajevski koncert knjaževačke grupe Kodagain, a čućemo jednu od najlepših pesama Roja Orbisona, te njeno možda još lepše izvođenje Linde Ronštad. Po ovoj emisiji se vrzmaju još i Pulp, Portishead, Roberta Flek, Pearl Jam, Lola Kirk, Bob Lind i mnogi drugi.
Sakriveni ili ne, slatki ili gorki, uz muziku iz današnje Gistro FM epizode imaćete lepši pogled, da ne kažem sluš, na svet u nestanku.



