Beau Is Afraid [2023]
Četiri godine smo čekali što će Ari Aster snimiti poslije fantastičnih horora "Hereditary" i "Midsommar". Čekanje je završilo, a rezultat je teško opisiva nadrealistička fantazija, psihološka drama, uvrnuta pa i bolesna crna komedija, čak i horor. "Beau is Afraid" je film koji je ne samo nemoguće žanrovski ukalupiti, već je to potpuno neprepričljiva poremećena, suluda odiseja čovjeka u kasnim četrdesetim koji se boji života. Za svoj treći film Aster je dobio do sada najveći budžet, jednog od najboljih glumaca na svijetu odnosno Joaquina Phoenixa za glavnu ulogu i potpunu kreativnu slobodu.
To zadnje je možda i dovelo do toga da se Aster ovaj puta previše zaigrao i snimio film koji traje puna tri sata i u pojedinim trenucima čini se da ne vodi nikamo. No, u pojedinim dijelovima "Beau is Afraid" je genijalan, urnebesan, potpuno divlja fantazija koju je gotovo nemoguće usporediti s bilo čime što sam ranije gledao i film u kojem je teško razlučiti što je tu stvarnost, a što fantazija, što san, a što java. Gotovo neprepoznatljivi, sijedi i proćelavi Phoenix je Beau, sredovječni fragilan i psihički nestabilan tip koji pati od teške depresije.
U prvoj sceni vidimo ga kod psihoterapeuta kojeg očigledno već duže posjećuje, a kada izađe van iz ordinacije, upada on u potpuno poremećeni, odvratni polusvijet. U suludu postapokaliptičku distopiju u kojoj ljudi ubijaju jedni druge na ulicama i auti gaze raspadnute leševe, a kada se Beau uspije nekako dovući do svoje zgrade i pobjeći tipu tetoviranom po cijelom licu, situacija postaje još apsurdnija. Cijelu noć netko od susjeda u njegov stan ispod vrata gura poruke da se utiša i smanji muziku iako je kod njega tišina. Ništa tu nije normalno, a tjeskoba i strah kod Beaua se pojačavaju jer se sljedećeg dana sprema u posjet majci koje se očigledno boji.
No, situacija će se rasplesti tako da će zaspati i zakasniti na let do svoje majke, tek nakon toga slijedit će nezamislivo bizarna serija događaja. Sve kao da će se urotiti protiv Beaua i njegovog planiranog posjeta majci, a sve ono što ćemo vidjeti u ova tri sata, jednostavno je neopisivo. Ljudi otprilike njegovih godina pokušat će ga posvojiti, zaglavit će u šumi u kojoj žive nekakvi otpadnici i postavljaju predstavu koja će Beaua podsjetiti na alternativnu verziju njegovog života ili kako je njegov život mogao izgledati da u njega nije usađen takav strah. Tu je i poremećeni tip koji ga naganja, u jednom trenutku završit će na tavanu sa čudovištem u obliku ogromnog kurca, a i Beau sam ima gigantska jaja zbog nejebice i straha koji je u njega usadila njegova majka.
Imamo tu i flešbekove u Beauovo djetinjstvo i doznajemo poneke detalje odnosa s majkom koja mu je ispričala bizarnu priču o njegovom ocu koji je umro na njoj kada su prvi puta vodili ljubav i uvjerila ga je da će se to dogoditi i njemu. I premda sve ovo zvuči posve nenormalno i poremećeno, to je tek vrh sante leda potpunog luđaštva koje je Aster osmislio i kojom je još jednom potvrdio ne samo da je vizionar, već i iznimno vješt režiser. Film je to i vizualno iznimno upečatljiv i šteta je što "Beu se boji" nismo imali priliku gledati u našim kinima, a na sve ovo može se gledati i kao na metaforu za čovjeka koji se ne usudi suočiti sa životom i strahovima.
Do kraja ćemo shvatiti da se Beau zapravo najviše boji svoje mame i da pati od neke bizarne vrste edipovog kompleksa. Na trenutke je to suluda, apsurdistička crna komedija, u pojedinim dijelovima mi se činilo to kao psihološka drama o egzstencijalističkom bijesu, nemiru, tjeskobi, strahu, onom što bi Nijemci nazvali Angst. Na trenutke se činilo da to ne vodi nikuda i da se Aster potpuno pogubio u manirizmima i pretencioznosti, no istovremeno je to bila i nevjerojatno zabavna, divlja, suluda odiseja ipak slabija od prethodna dva filma, no opet originalna, nadahnuta koja ostavlja puno toga za promišljanje.
Recenzija filma preuzeta sa GamBeeFilmTvKnjiževnost.
