The Devil All the Time [2020]
Jesu li neki ljudi zaista sudbinski predodređeni za nesreću, jedno je od pitanja kojima se bavi mračna kombinacija trilera i drame koju je po istoimenom romanu Donalda Raya Pollocka snimio Antonio Campos. Mračna je ovo generacijska priča koja nas vodi u moje možda i omiljeno filmsko okruženje, američki jug i slične pasivne krajeve i u kojoj pratimo sudbinu nekoliko ljudi od sredine četrdesetih pa do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. "The Devil All the Time" prati događaje i sudbine više ljudi kojima je zajedničko da skrivaju mračne tajne iz prošlosti, a njihovi životi će se ispreplesti na krajnje neočekivan i strašan način. Radnja se ovdje zbiva između dva gradića, Knockemstiffa na jugu Ohia i Coal Creeka u susjednoj Zapadnoj Virdžiniji.
Upravo ondje se kući vraća veteran II svjetskog rata, Willard Russell (Bill Skarsgaard), mladić koji je ratovao na Pacifiku, a sudbinski trenutak za njega bit će kada pri povratku kući stane na kavu u tipični američki Diner u mjestu na pola puta između Knockemstiffa i Coal Creeka. Ondje će upoznati svoju buduću suprugu, konobaricu Charlotte (Haley Bennett). Istovremeno, ondje će se upoznati još jedan par, druga konobarica Sandy (Riley Keogh) i nezaposleni fotograf Carl (Jason Clarke), koji će ubrzo krenuti u ubilački pohod srednjim zapadom. Osim njih u središtu priče je i lažni mladi propovjednik Preston (Robert Pattinson), nekoć mladi, a danas korumpirani šerif, dvije naivne i bogobojazne djevojke, potpuno poludjeli tip koji vjeruje da može oživljavati mrtve, kao i Willardov i Charlottein sin, Arvin (Tom Holland).
Njega ćemo u početku upoznati kao dječaka, potom i kao tinejdžera, čija sudbina kao da će biti obilježena nesrećama, grijesima, tajnama i zločinima koje je doživio i koje su doživjeli svi oni oko njega. Upoznat ćemo ovdje one prave američke zatvorene i primitivne zajednice, zaostale, praznovjerne, bogobojazne, tupe i naivne ljude zatucane vjerskim fundanemtalizmom koji kad su bolesni mole boga, a ne idu liječniku. Upoznat ćemo ovdje i cijeli niz onih najgorih manipulatora, do srži pokvarenih i zlih ljudi koji iskorištavaju naivnost, neznanje, strah i patnju onih prvih. A negdje na pola puta između njih naći će se i Arvin.
Iako nisam čitao Pollockovu knjigu, da se naslutiti da je jedan od uzora ovog pisca iz Ohia koji je prva djela objavio tek u pedesetim godinama života, veliki američki književnik Cormac McCarthy. Pollockov opus američka kritika nazvala je i "Hillbilly Gothic", a baš takav duh i Campos je vjerno uspio prenijeti na film. Unatoč tome što se priča ovdje razvija dosta sporo, sve se to polako zaokružuje i nadopunjuje, a "The Devil All the Time" priča je prepuna nasilja, ali i humanosti, koliko god to paradoksalno zvučalo. Nasilje je zapravo jedina konstanta u životima svih likova koje ćemo upoznati i nasilje, smrt, zlo je ono što ih prati kroz živote i ne mogu se toga riješiti ma koliko se (barem neki od njih) trudili. Bez obzira što (gotovo) svi oni žele mirne, prosječne, gotovo anonimne živote, za njih to jednostavno neće biti moguće jer zlo, nesreća i zla sudbina općenito kao da se lijepe za njih.
Po strukturi me "The Devil All the Time" pomalo podsjetio i na "Place Beyond the Pines" Dereka Cianfrancea, a po mračnom ugođaju i tematici sudbinske predestiniranosti na "Mudbound" Dee Rees otprije nekoliko godina. Iako je cijela ova priča pravo putovanje u srce tame juga, u najdublje zakutke ljudske psihopatologije, definitivno je ovo bio i jedan od onih filmova koji zaslužuju visoku ocjenu. Uspio je sve te priče Campos na kraju fino povezati, a uz zbilja dobru glumačku ekipu u kojoj su i Eliza Scanlen, Mia Wasikowska i Sebastian Stan, vrijedi istaknuti i finu kameru Britanca Lola Crawleyja (Four Lions, Vox Lux).
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.
