Topla noć. Pola četiri. Sedim sam u dvorištu. Zrikavci. Noćna muzika. Klavir. Gudači. Trube. Slušam Stardust u svim mogućim verzijama. Prvo original iz 1927, pa onda sve ostale na koje naletim. Hougi Karmajkl je genije. Net King Kol isto. Kalifornija, Beograd i Mediteran bliži su u pola četiri. Tad nigde nema pandemije i putevi su prohodni. Gde god da prođem iza mene ostaje zvezdana prašina. A prolazim svuda. Ni pasoš mi ne traže. Nema ko. Noć me razume bolje nego ljudi. I uvek je tu. Samo muzika može da joj izađe na crtu.

Danas puštam mahom noćne melodije. Bavim se Hougijem Karmajklom, jednim od najvećih kompozitora dvadesetog veka. Novi Kamasi Vašington je takođe savršen za sitne sate. Zvuči kao da je izašao sa saundtraka SFRJ klasika Ljubav i moda. Jedan od najboljih soul bendova na svetu El Michels Affair ima novi album. I on je umočen u noćni šlager s neke rivijere. Nil Jang je objavio najlepšu akustičnu pesmu još od Harvest Moon. Zvuk savremenog Teksasa smestio se u aktuelni singl za Khruangbin. Oni su za mene jedna od najvažnijih grupa koja se pojavila u poslednjih desetak godina. The Dears su se najzad vratili sa stranputice. Njihov novi album nadomešćuje Morisijev odlazak na istu. Pol Veler je u novom singlu srećan, Einstürzende Neubauten baš i ne. Za himnu svom onom vremenu koje zauvek odlazi u tri lepe, zadužen je kralj francuske šansone Leo Fere. Stardust izvode još Vili Nelson, Pol Dezmond, Dejv Brubek i Frenk Sinatra. Pixies potsećaju na zatureni mozak, Madrugada na samoću, New Order na ljubavne osvetnike, a Rebel Star da nemamo vremena za dan na Tisi. I noć se sliva niz još jedan Gistro.

Preporuka