One Battle After Another [2025]
Paul Thomas Anderson ponovno je uspio! Snimio je ovaj ponajbolji filmaš posljednjih tridesetak godina još jedno remek-djelo i gotovo sam siguran da mu nakon nevjerojatnih 11 neuspješnih nominacija za Oscara (tri za produkciju i režiju te pet za scenarij), najvrjednija filmska nagrada ovaj puta neće i ne smije izmaknuti. "Jedna bitka za drugom" je senzacionalan film, potpuno ludilo u kojem gotovo pa pomalo baštini peckinaphovski duh i kao da je pomalo ušao na teren Quentina Tarantina. Divlja kombinacija akcije, trilera, drame pa i komedije čijih više od dva i pola sata jednostavno proleti i zbilja se ne mogu sjetiti filma u kojem praktički nemamo ni stotinke praznog hoda.
Točno deset godina nakon "Inherent Vice", Anderson je ponovno odlučio adaptirati jedan roman Thomasa Pynchona, a postmodernistički "Vineland" čija se radnja odvija za vrijeme Reagana, smjestio je u sadašnjost. Nevjerojatno je kako u jednom trenutku "One Battle After Another" djeluje kao tipična ozbiljna Andersonova drama da bi se već u sljedećoj sceni to pretvorilo gotovo u pulpovsku, bizarnu komediju. Premda na površini ovaj film djeluje kao zabavna i divlja fikcija, istovremeno on na zanimljiv način prikazuje današnju Ameriku, potpuno polariziranu i radikaliziranu. Ne smijem zaboraviti spomenuti i soundtrack Jonnya Greenwooda koji je ništa manje senzacionalan i kao da još od kombinacije Morricone - Leone glazba nije imala tako bitnu ulogu u nekom filmu.
Sjajan je i DiCaprio koji je konačno dočekao nastup u jednom Andersonovom filmu, a manje je poznat podatak da je Anderson upravo njega htio za ulogu Dirka Digglera u "Boogie Nights". DiCaprio je morao odbiti tu priliku jer je već potpisao ugovor za nastup u "Titanicu" (navodno je sam Andersonu tada preporučio Marka Wahlberga), no definitivno se isplatilo čekanje na suradnju ponajboljeg glumca i ponajboljeg redatelja svoje generacije. Dok je Pynhconov glavni lik u romanu bio nekadašnji hipi koji se nakon reizbora Reagana prisjeća svojih kontrakulturaških divljih, revolucionarnih dana krajem šezdesetih, Anderson je priču stavio u sadašnjost. I to savršeno.
Imamo tu s jedne strane ljevičarske, anarhističke revolucionare koji izvode diverzije po Americi, oslobađaju migrante smještene u kavezima u detencijskim centrima i pljačkaju banke. S druge strane tu je tajna rasistička organizacija koju čine bijeli moćnici, a između njih će se naći DiCapriov Bob. To ime je ovaj umirovljeni revolucionar zapravo dobio petnaestak godina ranije kada je s tek rođenom kćeri Willom (Chase Infiniti) morao pobjeći jer je njegova skupina razotkrivena. Nekoć je on bio član revolucionarne gerile, ne pretjerano bitan doduše, a čini se kao da je među njima bio jer je zaljubljen u karizmatičnu Perfidiu (Teyana Taylor), pravu afroameričku amazonku koja je i vođa cijele grupe.
Problem je samo što Bob nije jedini koji je opčinjen divljom Perfidijom jer perverznu fiksaciju na nju će razviti i poremećeni pukovnik Steven Lockjaw (izvanrednom Seanu Pennu predviđam Oscara za sporednu ulogu). Taj groteskni, gotovo stripovski negativac tu fascinaciju će iskoristiti kada policija uhvati Perfidiju i nakon što ona cinka članove svoje organizacije. S godinama će Lockjaw napredovati i postati brigadir u vojsci te kandidat za tajno rasističko društvo, no da bi to uspio, morat će zbrisati sve tragove da je ikada bio u vezi s crnkinjom te će nakon petnaestak godina mira i skrivanja u gradiću uz samu granicu s Meksikom, mirni dani za Boba i Willu biti završeni.
Kad plaćenička organizacija koju je organizirao Lockjow krene na Boba i Willu, tek tada kreće potpuni show, a Bob koji je praktički zaboravio na vrijeme kada je bio revolucionar i mozak si je potpuno spržio alkoholom i drogama, sada će morati učiniti sve kako bi spasio svoju kćer. Od prve do zadnje scene "One Battle After Another" je čista senzacija, a Anderson je još jednom pokazao da je podjednako savršen scenarist i režiser. Tek nekoliko ljudi u Hollywoodu danas može snimiti film poput ovoga, a definitivno on ulazi u uzak krug ponajboljih filmova 21. stoljeća u kojem se već nalazi jedan Andersonov film (Bit će krvi). Ne smijem zaboraviti ni Benicia Del Tora koji je također izvanredan kao sensei odnosno Willin trener tae-kwon-doa koji će imati bitnu ulogu u Bobovim nastojanjima da pronađe kćer. Čisti užitak od filma u kojem imamo i jednu od najbolje snimljenih scena potjere automobilima. Ma apsolutno ludilo i čista desetka kad već ne postoji veća ocjena!
