Hinds - I Don't Run [2018]

Hinds
I Don't Run
Lucky Number / Mom + Pop Music / 2018
8.0
8

Hinds, kvartet devojaka iz Madrida na muzičkoj sceni su od 2011.godine. Originalno ime benda, koji čine Carlotta Cosials (vokali, gitara), Ana Garcia Perrote (vokali, gitara), Ade Martin (bas, prateći vokal) i  Amber Grimbergen (bubanj), bilo je Deers, što je to dovelo do pravnih problema sa, u tom trenutku mnogo poznatijim kanadskim indie bendom The Deers, pa su devojke izabrala mnogo prikladnije ima za njih, Hinds (košute).

Do objavljianja prvog albuma “Leave Me Alone” početkom 2016.godine njih četiri, koje zajedno sviraju od 2014.godine, pre toga su Carlotta i Ana nastupale kao duet, već su iza sebe imale dosta živih nastupa i reputaciju jednog od najinteresantnijim mladih bendova na španskoj ali i evropskoj indie sceni.

Njihov drugi album “I Don't Run” deluje kao kompletnije muzičko delo u apsolutno svekom aspektu u odnosu na njihov prvenac, koji je takođe bio sasvim pristojnog kvaliteta. Hinds nisu mnogo promenili u opštoj atmosferi svojih pesama, i dalje je to opušteni, veseli, melodični garažni pop, ali sada zvučno znatno direktniji, konretniji, sa melodijama koje vas hvataju na prvo slušanje i primetno ozbiljnije produciran. Produkciju su radile same devojke uz pomoć Gordona Raphaela, koji je sarađivao sa The Strokes .

Može vam delovati da njih četiri nisu nešto posebno dobri muzičari i može vam delovati da su im pesme prilično jednostavne, ali upravo je i lepota ovog albuma i pesama u toj jednostavnosti na prvi pogled. Svakako da postoje tehnički daleko potkovaniji muzičari od njih četiri, ali tehničko poznavanje instrumenata nikada nije bilo dovolja uslov za stvaranje dobre muzike. Njih četiri su savršeno dobro svesne svojih mogućnosti i u okviru njih se kreću veoma graciozno i maštovito kreirajući veoma lepe, melodične i ponajviše zabavne pesme.

 

Njihova muzika svako jeste zabavna i lagana ali nije ni malo neozbiljna. Gitarske melodije i linije su veoma dobro i precizno komponovane i praćene jednako dobrom ritam sekcijom, bez ikakvih nepotrebnih detalja koji bi umesto da obogate zvuk samo dodatno i nepotrebno opteretili. Povrh svega, kao šlag na torti imamo vokale Ane i Carlotte koje veome često pevaju zajedno, preklapaju se i dopunjuju, na momene deluju simpatično haotično a sve ukupno neverovatno šarmantno, posebno kada na sve to dodate neodoljivi španski naglasak.

Svaka od pesama na ovom albumu nosi nešto u sebi što će vas privući da album čujete ponovo, svaka od njih nosi dovoljno raznoliksti da se lagano može odslušati kao celina i nekoliko puta za redom. “New For You”, “The Club” i “Rookie”  su prave lo-fi indie  pop poslastice. “Linda” je laganija i sofisticiranija, dok je “Finally Floating” upravo savršena pop pesma koja će vas terati da je slušate na repeat mnogo puta bez naznake da će vam ikad dosaditi.

Deluje da su na svom drugom albumu “I Don't Run” Hinds na odličnom putu ka receptu za savršenu pop muziku. Šarmantno, ljupko, veselo i slatko i sve to pametno dozirano.