Film "The Silence": Mračni nemački triler vredan pažnje

The Silence
Music Box Films / 2010
Režija: 
Baran bo Odar
Scenario: 
Baran bo Odar, Jan Costin Wagner
Zemlja proizvodnje: 
Germany
Jezik: 
Nemački
9.0
9

Uznemirujuć i mračan triler "The Silence", koji potpisuje nemački reditelj i scenarista Baran bo Odar (rođen u Švajcarskoj), napravljen je izuzetno dobro - pametno i drugačije. To je njegov prvi dugometražni film, premijerno prikazan na festivalu u Lokarnu, a zasnovan je na istoimenom romanu autora Jana Costina Wagnera. Radnja filma se odvija u malom nemačkom gradu, a odmah na početku vidimo stravičan zločin.

U julu 1986. godine, tokom vrelog leta, jedanaestogodišnja devojčica Pia se vraća kući biciklom (ide kroz šumu, a zatim prolazi pored žitnog polja), ali neće stići tamo. Ona je silovana i brutalno ubijena u žitnom polju. Ubica je muškarac, koji je zločin počinio nemilosrdno, dok je njegov prijatelj sve to gledao iz crvenog automobila. Njeno telo će staviti u gepek i pobeći sa mesta zločina, a kasnije će telo biti pronađeno u jezeru. Nema motiva, policija ne može da pronađe počinioca, čak nema ni osumnjičenog, pa slučaj tapka u mestu. 2009. godine, tačno 23 godine kasnije, ponovo je nestala devojčica, ovog puta trinaestogodišnja Sinikka, a njen bicikl je pronađen na istom mestu na kojem je pronađen i Pijin. Saznaćemo da je neko video crveni automobil na tom mestu, u vreme nestanka, ali problem je taj što policija nikada ništa nije pronašla.

Na novom slučaju ubistva će raditi nekoliko ljudi. Jedan od tih ljudi je čovek koji je radio i na prvom slučaju, detektiv Mittich: on je otišao u penziju, ali očigledno nikako ne može da se pomiri sa činjenicom da nije uspeo da reši prvi slučaj. Detektiv broj dva je Jahn, kojem nimalo nije lako, a razlog je taj što je nedavno ostao bez žene koja je umrla od raka, pa je još uvek emotivno uzdrman. Treći čovek je ujedno i glavni među njima: on je Grimmer, i najviše bi voleo da ga svi slušaju i da sve bude kako on kaže. Jahn veruje da ubica nije bio sam i pokušava da ubedi sve oko sebe, međutim, Grimmer smatra da je to totalna budalaština i da je bila jedna osoba, te mu govori da se smiri i ne lupeta gluposti.

Ubica Peer Sommer (Ulrich Thomsen) i njegov prijatelj Timo Friedrich (Wotan Wilke Möhring) su se razišli nakon prvog zločina i nisu ostali u kontaktu: Sommer radi kao baštovan, dok je Friedrich sagradio lepu kuću i osnovao porodicu. Međutim, Friedrich počinje da oseća nemir, njegov život se odjednom raspada, te počinje da ga proganja osećaj krivice. Naime, on je slučajno na televiziji video vesti o Sinikkinom nestanku. U vestima je bilo i žitno polje, odnosno isto mesto na kojem je bio pre 23 godine, kada je gledao i ćutao dok je njegov prijatelj silovao, a zatim ubio Piju. Ono što će se kasnije dogoditi u njegovom životu je zaista zastrašujuće.

Ne treba zaboraviti još jedan bitan lik u priči, a to je trudna policajka koja će biti veoma blizu istine, odnosno da otkrije identitet ubice. Tu su još i ožalošćeni roditelji koji ipak nekako uspevaju da guraju dalje i ne gube nadu da će ubica biti pronađen i da će odgovarati za ono što je uradio. Dakle, bo Odar ne krije ništa od publike. Od početka vidimo lica svih likova i znamo ko je počinio zločin, ali to ne znači da će zbog toga film biti manje zanimljiv. Štaviše, jedan od jačih aduta je inteligentan scenario, koji takođe potpisuje bo Odar, te celu ovu priču režira maestralno.

Preporuka

share

share