Cidade; Campo [2024]
Juliana Rojas brazilska je postmodernistica čiji se filmovi redovito prikazuju na najvećim svjetskim festivalima. Njena posljednja egzistencijalistička drama "Grad; Selo" prikazan je na čak tri top europska festivala: Berlinu (gdje je osvojila i nagradu za režiju u sekciji Encounters), a potom i u Locarnu i San Sebastianu. Nema puno filmova koji se time mogu pohvaliti, a introspektivna je to i pomalo mistična drama koja tematizira fenomen migracija. Sastoji se "Cidade; Campo" od dvije priče koje povezuje tek činjenica da se protagonistice u njima sele iz sela u grad ili obrnuto.
Premda je film snimljen u realističnom, gotovo naturalističkom stilu, ima tu ponešto primjesa dobrog starog latinoameričkog magijskog realizma, posebno u drugom dijelu filma koji se odvija na selu. Ponovno se Rojas potvrdila kao autorica zanimljivog stila i poetike koji su pomalo na tragu njenog poznatijeg sunarodnjaka Klebera Mendonce Filha (Neighboring Sounds, Bacurau), a meni se taj posebni brazilski stil baš sviđa. Zato i ne treba čuditi da mi se dopala i ova sporogoreća, kompleksna i meditativna drama o životu u gradu i na selu sa snažnim feminstičkim štihom pošto su sve glavne protagonistice žene.
U prvoj priči upoznajemo tako šezdesetogodišnju seljanku Joanu (Fernanda Vianna) koja je upravo stigla u Sao Paulo k sestri Taniji. Morala je Joana napustiti svoje rodno selo nakon katastrofalne poplave uslijed pucanja brane jer ničega više nije ostalo. U tom velegradu Joana se uopće ne snalazi, a zahvaljujući pomoći unuka Jaimea ona će se prijaviti na nekakav brazilski Uber za čistačice te će pronaći posao.
Vrlo brzo će se povezati i sprijateljiti s kolegicama koje se pokušavaju izboriti za veća prava i bolje uvjete, a istovremeno će ona razviti snažnu vezu s unukom koji će joj probuditi uspomene na nestalog sina. Stalno Joana sanja selo na kojem je provela cijeli život i konje kako neobuzdano trče po divljini, a nostalgija je preblaga riječ za opisivanje onoga što ona osjeća.
U drugom dijelu filma događa se upravo suprotno. Debeljuškasta Flavia (Mirella Facanha) i njena partnerica Mara (Bruna Linzmeyer) su se odlučile preseliti iz grada na farmu nakon smrti Flavijinog oca. Iako s njim dugo nije bila u kontaktu, Flavia je uz podršku Mare odlučila preseliti na selo i prilika im je to za novi početak u prirodi jer su naslijedile gotovo pa napuštenu farmu. Kako će vrijeme prolaziti tako će Flavia otkrivati detalje o životu svog oca, a pokazat će se da život na selu i nije tako jednostavan i ugodan kao što su zamišljale.
Do kraja će ova priča prilično skrenuti na teren nadrealizma, a snimila je Rojas baš posebnu, neobičnu arty dramu zanimljive poetike.
