First Man [2018]

First Man
Universal Pictures, DreamWorks, Perfect World Pictures
Režija: 
Damien Chazelle
Scenario: 
Josh Singer (screenplay by), James R. Hansen (based on the book by)
Zemlja proizvodnje: 
USA
Jezik: 
English
6.5
6

Demijana Šazel (Damien Chazelle), kao jedan od najperspektivnijih autora novijeg Holivuda, nastavlja tradiciju svojih prethodnika hvatajući u koštac sa kreiranjem relevantnog i uspešnog biopika. Žrtva projekta je legendarni hodač po površini Meseca – Nil Armstrong.

Nakon velikog, i mnogome neočekivanog uspeha svojih prethodnih filmova, La La Land i Whiplash, prirodno je došla prilika da se Šazel okuša u vodama koje izlaze iz okvira njemu omiljenog mjuzikl žanra.

E sad, ispostaviće se da je to možda i najveći problem film First Man, sagledavano ovako rano, nakon skorašnjeg gledanja.

Biopik je izazovan, ali često vrlo zahtevan i nezahvalan posao, naročito za mladog ili relativnog neiskusnog autora. Šazel nije neiskusan, ali jeste neiskusan kada je u pitanju jasna i transparentna dramska karakterizacija.

Njegovi junaci su do sada bili emotivni posvećenici, čiji nejasni motivi leže uglavnom u opsesivnoj želji da budu najbolji u onome što rade. Tu se negde Nil Armstraong savršeno uklapa. Međutim, biopik, kao i sam Armstrong nisu jednodimenzionalni prostori za tehničku obradu.

I dok se sa biopikom može poigravati, sa sudbinama je to malo teže.

Dok god pristojan rad kamere uspeva da dočara psihologiju i klaustrofobiju zatvorenog prostora i izolovane zajednice, First Man funkcioniše kao potentna psihološka drama.

Ali kada autor pokušava da Armstronga pokaže kao dosadnog, neduhovitog, iztraumatiziranog posvećenika, čiji zamagljeni ciljevi leže u nejasno definisanim motivima, onda priča neumitno klizi kanalizacionom cevkom prema kraju koji svi aposlutno znaju.

I sam problem Šazela leži u činjenici da je prejak za nezrelu praznoglavu publiku koju doje romantične komedije i stripovske fantazije, a još uvek preslab za razmaženu elitu, kojoj želi da se dodvori.

Nije ovo prvi film o sletanju na Mesec, niti prvi o Armstrongu, ali jeste prvi pokušaj da se uđe u psihologiju jednog od najznačajnijih ljudi 21. veka, pa je tako i zadatak bio prevelik za Šazela, koji jeste pokušao da bude kreativan, ali se ispostavilo da će morati još puno da radi u budućnosti na dramatizaciji, kako bi njegovi filmovi delovali ubedljivije.