Soul [2020]

Soul
Walt Disney Pictures, Pixar Animation Studios
Režija: 
Pete Docter, Kemp Powers (co-director)
Scenario: 
Pete Docter (story & screenplay by), Mike Jones (story & screenplay by)
Zemlja proizvodnje: 
USA
Jezik: 
English
8.5
8

Standardi animirane Pixarove produkcije u ostvarenju iz 2020. godine nazvanom Soul temeljno su izvedeni, u filmu koje nam odnosi priču o jazz klaviristi, čiji snovi o velikoj sviračkoj karijeri iznenada bivaju poremećeni nesrećnim padom u jedan o njujorških kanalizacionih otvora.

Simpatična potraga za smislom pojma duša u Pixarovoj produkciji, a u režiji njihovog zanatlije Pita Doktera (Petet Docter), ne zbori o vrletima egzistencijalne teskobe, nije metafizičko, niti previše filozofsko iskustvo persone koja je kroz život išla ne mareći o važnim stvarima, već je bila zaslepljena više bljestavošću svetala pozornice i iluzijom o popularnosti i priznanju esnafa, što i nije konceptualno originalno narativno rešenje, međutim, kao i u svim uspešnim delima - nije šta, već kako.

I tako priča o simpatičnom šeprtlji, ali i izuzetno talentovanom jazz pijanisti Džou (kome gla pozajmljuje Džejmi Foks), postaje saga o smislu života, kroz uspon, pad i katarzično iskupljenje, na način kako to formalno sažimaju najbolje praznične priče, čiji cilj jeste opipavanje tananih emocija i izazivanje sentimentalnih osećanja.

Soul i Pixar, sledeći agendu odavanja priznanja dorpinosu afroameričke zajednice ukupnom kulturnom identitetu Amerike, u pojednim scenama fragmentarno opisuju jazz kao muziku široke i impaktne moći, povezujući zvučni obrazac i kulturno nasleđe sa značajem vaspitanja i obrazovanja, koje se negde stereotipno vezuje za netalentovane i istrošene individue zaglavljene u simulakrumu prevaziđenog sistema školstva.

Konceptualno Soul ne nudi ništa što već crowd-pleasing animirana ostvarenja ne nude godinama unazad, ali suština se nekada i ne krije u tečnoj naraciji i zabavnim i komičnim tvistovima, već se nazire na obodima priče o značaju života i resetovanju prioriteta, što nas ponovo vraća na onu mantru da su najznačajnije stvari u ljudskom životu i dalje besplatne, a da pitanje ostaje samo koliko individua ima moć opažanja u suženim okvirima intelekta i subjektivne percepcije.

Preporuka

share

share