Ako se za neku džez legendu može reći da je bio ispred svog vremena, i da za života nije dovoljno vrednovan spram kvaliteta, znanja i ukupnog nasleđa koje je ostavio za sobom, onda je ime trubača Vudija Šoa verovatno jedno od prvih koje će pasti na pamet svakog iskrenom i pravom ljubitelju džez muzike.

Jednostavno, za nekog ko je u ono vreme prepoznat kao poslednji veliki reformator trube, istorija muzike je ostala dužna veličini i delu ovog ingenioznog muzičara.

Obdaren fotografskom memorijom i savršenim sluhom, Vudi Šo je bio vrstan improvizator, kompozitor i vođa sastava, ali njegove muzičke prednosti u odnosu na većinu ostalih kolega, s obzirom na njegovu tragičnu sudbinu, ispostaviće se manje kao blagoslov, a više kao kletva.

Rođen na Božićno veče 24. decembra 1944. godine, u Lorinburgu u Severnoj Karolini, Šo praktično prve svoje mesece života provodi u Njuarku, u Nju Džerziju, jer su se njegovi roditelji ubrzo nakon Vudijevog rođenja preselili.

Vudijev otac, Vudi Šo Senior, i sam aktivan muzičar kao vokal u gospel horovima, usmerava sina na bavljenje ovom umetnošću. Svoje prve muzićke lekcije Vudi Junior steći će u čuvenoj Klivlend srednjoj školi, kod legendarnoj profesora Džeroma Ziringa.

Ziring će Vudija, koji je već sa 14 godina bio praktično virtuoz na trubi, usmeravati ka legendarnom Džulijardu, međutim, igrom sudbine Šo će završiti svoje studije na Visokoj umetničkoj akademiji u Njuarku, koju su u ono vreme pohađali saksofonista Vejn Šorter, pevačica Sara Von i organista Leri Jang, sa kojim će Vudi par godina kasnije snimiti kultni klasik Unity.