Vreme nema milosti ni prema kome. Vreme prolazi, menjajući sve oko sebe, menjajući nas. Kada uporedite način na koji je svet funkcionisao pre nekoliko vekova sa načinom na koji funkcioniše danas, naći ćete više razlika nego sličnosti. Čak i kada uporedite svet od pre 60 godina sa savremenim sistemom vrednosti, velike su šanse da se zapitate kako je moguće da se za samo 6 decenija toliko stvari promenilo. A moguće je. I promenilo se.

Tu pre svega mislim na odnos između posla s jedne, odnosno ljubavi i novca sa druge strane. Da se ne lažemo, novac je oduvek bio važna stavka u funkcionisanju naše planete, ali svedoci smo da kako vreme prolazi, taj šuškavi papir postaje važniji od bilo čega drugog. Danas je upravo novac glavni pokretač novih poslova – zbog njega se firme otvaraju, ali i zatvaraju.

„A gde je tu ljubav?“ pitaju se oni „naivni“. Bilo bi nepravedno reći da je nema, jer je još uvek moguće naći nekog usamljenog entuzijastu koji veruje da je uz nešto kapitala, ljubav osnovni pokretač nekog posla. Na žalost, takvi slučajevi su u manjini. A nisu uvek bili. Pogotovu nisu bili u vreme kada je svoje prve korake u muzičkom biznisu pravio junak današnjeg teksta Ahmet Erdegan, osnivač etikete „Atlantic“, jedne od najvećih diskografskih kuća svih vremena.