Briljantno delo Frederika Vitua "Rečnik zaljubljenika u mačke" se u novokompovanim knjižarama najčešće može naći u sekciji "kućni ljubimci", uz knjige o hranjenju pasa i vrstama zrnevlja koju jede kućna perad, što je, zaista, nepravedno prema ovom remek-delu.

Na sreću, postoje i knjižari koji znaju o čemu se zapravo radi i izlažu ovo izdanje u drugim sekcijama, a postoje i oni koji oduševljenje knjigama dele sa drugima. Da mi Lea nije skrenula pažnju na naslov, te posudila isti na prvo čitanje, ne bih je sada ni ja preporučivao dalje.

 

Frederik Vitu u predgovoru knjige kaže: 

 

“Voleo bih da čitalac, ako to želi, otvara ovu knjigu nasumice i da u njoj stalno nalazi nova iznenađenja, da prati slike i anegdote, da, u suštini, postane saputnik u ovoj šetnji 

 

kroz oblast u kojoj se odslikavaju najviše tekovine jedne civilizacije – jer čovek se, u izvesnom smislu, doista civilizovao tek kada je prihvatio mačku kraj sebe, kao slobodnog pratioca, kao sadruga, a ne kao domaću ili pripitomljenu životinju, što ova nikada nije želela 

da bude.

Ona se radije opredelila za ulogu partnera, znalca otmenosti, posrednika lepote, 

a možda i mudrosti, budući da raspolaže neiskazanim uvidima u vaseljenske tajne.”

 

 

Valjalo bi znati da je Frederik Vitu ozbiljan čovek, član Francuske Akademije (ona u koju ne ulazi svako). Njegov doktorat bilo je delo pod naslovom: "Beber, mačak Luj Ferdinana Selina" u kojoj se Vitu bavi Selinom kroz prizmu njegovog mačka, bićem koje je bilo na ti sa kremom tadašnje francuske generacije intelektualaca i koja se muvala po Selinovoj kući, zatim sa Selinom i njegovom suprugom proživeo godine izbeglištva po Evropi za vreme II rata, te bio svedokom pisanja poslednjih Selinovih dela.
No, Vitu je zapravo više pisao o mačku, držeći se istorijskih izvora: Beberovih fotografija, priča Selinove udovice, čak i nekih drugih dama koje su bile svedocima dramatičnih momenata iz života porodice Selin. 

Uspeh tog dela inspirisao je Vitua da napiše ovu knjigu.

 

Šta je onda "Rečnik zaljubljenika u mačke"? 

Najpre - nema reči na temu češkanja, predenja, čišćenja, hranjenja ili lečenja mačaka.
 

Ovaj rečnik ne sadrži nijednu tehnički upotrebljivu rečenicu niti savet na takve teme.
Ova knjiga sadrži više od stotinu kratkih eseja ili priča o Selinovom mačku, ali i Čerčilovom, Malroovom, Njutnovom i Rišeljeveom odnosu prema mačkama (kakva scena: Čerčil na kolenima puzi za svojim mačkom Nelsonom po kabinetu i ubeđuje ga da bude hrabriji dok po Londonu padaju nemački projektili); o odnosu mačke i čoveka od vremena Egipta preko renesanse do današnjih dana; o sudiji Rišaru koji je još 1865. godine osudio na kaznu čoveka koji je optužen za ubistvo mačke (... "pogrešno je mačku izjednačavati sa domaćim životinjima poput peradi, jer peradi ionako suđeno da pre ili kasnije bude ubijena... dok za mačku to ne važi, jer se ona ne sme zatvarati ako želimo da sluša svoju prirodu (...) mačka je pokretna imovina koju štiti zakon (...)"; a tu su i fantastično napisane epizode o Kerolovom mačku u "Alisi" koji, nimalo slučajno, nestaje u vidu osmeha; kao i mačku Feliksu, Silvesteru, te Tomu i Džeriju.
Svi su tu, čitav mačkarijum.

Preporuka

share