Postoji ta pesma koja govori o čoveku koji se celog života osećao kao da nigde ne pripada, baš ni na jednom bogovetnom mestu. Svi su se divili njegovom čudesnom umu i govorili mu da je jedinstven, ali on je imao slabe vajde od toga. Srce je bilo i ostalo usamljeni lovac, poput naslova one divne knjige. Ta pesma se zove I Guess I Just Wasn’t Mađe for These Times i nalazi se na antologijskom albumu Pet Sounds. Napisao ju je Brajan Vilson, kome je i posvećen današnji Gistro FM. U onoj Kaliforniji koja je u mom srcu, ove nedelje su zastave spuštene na pola koplja. Otud naslov današnje epizode A Flag Without the Wind. I on je pozajmljen iz jedne Brajanove pesme.

Da je starost vrlo relativna stvar govori i podatak da su dva albuma nedelje u ovoj emisiji potpisali momci koji će ove godine napuniti 80. Jedan je Van Morison. Njegov novi album je nešto najlepše što je Van snimio u ovom veku. Već danima ga ne vadim iz plejera. Drugi mladić se zove Nil Jang. Ruku na srce, nisam mnogo očekivao od njegovog 48. albuma, ali to je samo još jedan dokaz da su očekivanja zaebana stvar. Na toj divnoj ploči nalazi se nekoliko najlepših akustičnih pesama koje je Nil snimio godinama unazad. Idealan je za usamljeno leto.

Danas ćemo poslati poslednji pozdrav i Slaju Stounu, a slušaćemo još nove Pulp, novog Meta Berningera, Evu Braun, Kurtisa Mejfilda, Calibro 35, Teda Lukasa, The Weather Station, Aleksa Čiltona i mnoge druge.

Dok sam pravio ovu epizodu bio sam u Kaliforniji. Kada je budete čuli možda mi dođete i vi. Da ne pripadamo zajedno.