Ima ta jedna pesma koja govori o krajnostima. U njoj je glavni lik čovek koji na prvi pogled izgleda kao svi ostali ljudi, ali svako sa dva grama mozga zna da prvi pogledi lažu kao pas. Preko dana on je dobar komšija i uzorni građanin, ali noću postaje zver. Ta zver je naučila da živi sa bolom i zna kako i gde da se sakrije od kiše. Nekad je umiljata kao plišani meda, a nekada zavidljiva kao bigl koji maše repom. Nekih dana tom čoveku kažu da su prošle noći videli tu zver koja je na sebi imala njegovu odeću. Iako nikada niko ne bi rekao da taj pristojni gospodin ima veze sa nečim tako divljim, on dobro zna odgovor na tu dilemu.

Tu zver ne zanima šta je racionalno i društveno prihvatljivo, nema problem da uzme pravdu u svoje ruke ako vidi da niko drugi neće, ona ne čeka ništa i nikoga, ona će svakako nauditi onome kome treba, a nekad će kolateralna šteta biti i neko ko nije mnogo kriv, ali zver je zver. Ipak, od svih ona na kraju dana, da ne kažem noći, uvek najviše naudi tom čoveku u kome se probudila. On zna da ne može živeti bez te divlje strane koja rešava većinu onih nerešivih problema, ali isto tako ne može dalje ni ako se često budi u bolu koji je posledica zverinjeg noćnog pohoda. I baš zato je rečenica koja se najviše puta pomene u toj pesmi “God help the beast in me”.

Mnogo dobro razumem tu pesmu. Krajnosti imaju veze sa najsrećnijim i najtužnijim danima u mom životu. Znam da bi bilo mudro, zdravo i racionalno odstraniti tu zver iz sebe, ali ja ne mogu da zamislim život bez nje. Ta zver je do guše umešana u ljubav, strast, istinu i suštinu, a koji će mi kurac život bez toga, pa makar doživeo stotu? Neko drugi možda može sve to bez zveri, ali ja znam da nisam taj.

Pesmu je napisao Nik Lou pre više od 30 godina, a pre 25 završila je na saundtraku serije Sopranos. Toni Soprano je možda imao tu zver u sebi, ali ona u Džejmsu Gandolfiniju bila je mnogo divljija. Jer zver mahom bira da joj domaćin bude neko pitom. Ova slika na kojoj je Toni u bade mantilu krenuo po novine u nedeljno jutro, kao poručena je za današnju Gistro FM emisiju koja počinje baš tom pesmom, po kojoj se žive cela epizoda.

U njoj ćemo umesto Gistro evergreen albuma čuti nekoliko pesama sa Sopranos saundtraka, a Frenk Sinatra i Bob Dilan pevaju nekie od njih. Od noviteta čeka vas Cat Power koja je u svom maniru obradila Prinsovu pesmu koju je proslavila Šinejd O’Konor i koja se zove Nothing Compares 2 U. Tu su novi singlovi za Bila Kalahana, Kortni Barnet, Bob Moldovu grupu The Sugar, Mitski i Holy Fuck. Predstavljam novi album Lusinde Vilijams, Vana Morisona i “stereolabičnog” indie benda iz El Eja Peel Dream Magazine. Albume nedelje potpisuju akustični australijanci The Paper Kites, barokni pop majstor Džon Sautvort, kao i Meri Letimor i Džulijana Barvik koje su snimile pravo malo ambijentalno remek-delo obojeno zvucima harfe. Tu su još Animal Collective, Mon Rovia, Sault i mnogi drugi.

Ako volite da provodite spora nedeljna jutra u bade mantilu kao Toni Soprano, uz friške novine i kafu, dok vam u pozadini svira jedan mogući izbor najlepše nove muzike, bez obzira na to da li imate zver u sebi ili ne, verujem da ćete uživati u današnjoj Gistro FM epizodi

Preporuka

share