Triangle of Sadness [2022]

Triangle of Sadness
AB Svensk Filmindustri / 2022
Režija: 
Ruben Östlund
Scenario: 
Ruben Östlund
Zemlja proizvodnje: 
Sweden / France / United Kingdom / Germany / Turkey / Greece / United States / Denmark / Switzerland / Mexico
Jezik: 
Engleski
9.0
9

Vjerojatno najuspješniji švedski filmaš još od Ingmara Bergmana i miljenik europske kritike Ruben Östlund je nakon "Square" osvojio i drugu Zlatnu palmu u Cannesu. Ušao je tako u uzak krug autora kojima je to uspjelo, a mislim da je Östlund specifičan po tome jer je glavnu nagradu na najprestižnijem filmskom festivalu osvojio s dva uzastopna filma. I snimio je opet on brutalnu satiru, a nakon svijeta moderne umjetnosti u "Square", sada se on obrušio na svijet bogatih i slavnih u "Triangle of Sadness". Za mene je Östlund gotovo pa filmska verzija genijalnog francuskog pisca Michela Houllebecqa, kontroverznog i provokativnog autora koji tako sjajno raskrinkava hipokriziju i obijest današnjeg zapadnog društva.

Ljudi kakve vidimo u Houllebecqovim romanima gotovo su identični likovi u Östlundovim filmovima, a ovaj puta ovaj je Šveđanin skinuo rukavice i na najbrutalniji i najeksplicitniji način do sada prikazao taj svijet bogatih i slavnih. Likove je on intencijski ovdje sveo gotovo na razinu karikatura, a film je podijelio u tri čina. U prvom dijelu pratimo odnos slavne manekenke Yaye (južnoafrička manekenka Charlbi Dean koja je preminula u 32. godini ubrzo nakon premijere filma) i manekena koji se tek probija Carla (Harris Dickinson). I taj je uvodni dio potpuno genijalan jer sjajno tu Östlund ismijava rodno nametnute uloge u društvu nakon što se Carl pobuni jer opet on mora platiti račun u restoranu iako je njegova partnerica ta koja puno bolje zarađuje.

Yaya se ponaša potpuno nezainteresirano i kao da namjerno provocira nesigurnog Carla, a potom njih dvoje odlaze na luksuzno krstarenje. Poznata manekenka i influencerica to je krstarenje dobila na poklon od sponzora, a među putnicima su likovi koji zanimljivo oslikavaju cijelo to društvo današnjih bogatih i uspješnih. Tu je i ruski oligarh Dimitrij (Zlatko Burić) koji i ne skriva da se sumnjivo obogatio tijekom tranzicije i stereotipni je on, razmetljivi, glasni i potpuno sirovi milijarder kojem društvo pravi trofejna supruga Ljudmila. Na brodu je i stari britanski par koji se obogatio proizvodnjom bombi, a svi ti ljudi ponašaju se upravo onako kako i zamišljamo da se ponašaju takvi bogati i bahati ljudi.

Posada je tu da ispunjava sve njihove želje pa ako jedna putnica poželi da sva posada napusti svoja mjesta i ode na kupanje, to oni moraju i učiniti. Svijet je to u malom u kojem oni koji nemaju moraju ugađati onima koji imaju i to uz smiješak iako je jasno da bi te ljigavce najradije i sami zatukli. No, to egoistično, bahato, samoživo, sebično i razmaženo društvo naći će se u problemima u trećem i nekako najslabijem činu filma nakon brodoloma kada se ispostavi da su oni potpuno nesposobni za preživljavanje. I prije toga će se ovo luksuzno krstarenje pretvoriti u potpuni kaos na više razina, a svemu će kumovati i potpuna nezainteresiranost pijanog kapetana (Woody Harrelson) koji i ne skriva da prezire i ne podnosi ljude koje vozika po tim toplim morima.