Living [2022]

Living
Lionsgate UK / 2022
Režija: 
Oliver Hermanus
Scenario: 
Kazuo Ishiguro, Akira Kurosawa, Shinobu Hashimoto
Zemlja proizvodnje: 
UK
Jezik: 
Engleski
9.0
9

Nisam baš neki ljubitelj remakeova i recikliranja već viđenog sadržaja, no tu i tamo pojavi se nešto zbog čega moram progutati sve ono što sam prethodno na tu temu rekao i napisao. Ovo je jedan od tih primjera, a remake legendarnog filma "Ikiru" Akire Kurosawe iz 1952. godine koji je po scenariju Kazua Ishigura snimio Južnoafrikanac Oliver Hermanus (odlični prethodnik Moffie) pravi je užitak. Divota od filma, dojmljiva drama za promišljanje koju perfektno zaokružuje nastup fantastičnog britanskog glumca Billa Nighya, a on je za nastup starog birokrata koji saznaje da mu je ostalo još šest mjeseci života zaslužio prvu nominaciju za Oscara.

Ishiguro je japanski pisac koji još od djetinjstva živi u Engleskoj, nobelovac po čijem je romanu "Remains of the Day" James Ivory snimio svoj vjerojatno najpoznatiji film. Način na koji je Ishiguro priču iz poslijeratnog Japana prebacio u poslijeratnu Englesku, prilagodio je novom okruženju, a esencijalno je ostavivši gotovo identičnom je čudesan. I dok je u "Ikiru" glavni lik birokrata koji je cijeli radni vijek bezvoljno proveo u tokijskom odjelu za planiranje bio gospodin Watanabe u izvedbi Takashija Shimure, Nighy je gospodin Williams. I on je tip koji djeluje kao onaj tipični britanski rob navika u kojem nema ni kapi krvi, usamljeni udovac koji živi sa sinom i snahom u mjestu u okolici Londona.

I svaki dan za njega je isti vidimo u genijalnom uvodu kada se vojska tih identičnih bezličnih birokrata jutarnjim vlakom slijeva prema Londonu, sjedaju u svoje urede i čekaju da im prođe radni dan. Užasi birokracije ovdje su dovedeni do apsurda i u odnosu na ovo što prolaze Britanci kasnih četrdesetih ili ranih pedesetih, čak i poznata hrvatska birokracija djeluje kao nešto iznimno efektivno. Williams je šef odjela za planiranje, a on i njegovi podređeni, baš kao i zaposlenici ostalih odjela u prepoznatljivom britanskom stilu potpuno izluđuju ljude koji nešto trebaju. Šalju ih s jednog odjela na drugi, beskonačno vrte u krug, a kada se ispostavi da su ljudi obišli sve odjele, njihove zahtjeve samo stave na hrpu koja se više ne dira.

Nitko tu ne iskače, svi se identično odjevaju i ponašaju, nema tu previše uzbuđivanja, a tek kad od svog liječnika dobije dijagnozu da je u terminalnoj fazi raka, stari gospodin Williams odlučit će promijeniti svoj život. Posve apsurdno, tek kada shvati da umire i da su mu dani odbrojani, on će tek tada odlučiti živjeti i ponašati se posve drukčije od onoga što je radio cijeloga života. Kad se "Ikiru" pojavio, bio je to film čija se radnja odvijala u sadašnjosti i bila je to perfektna kritika poslijeratnog Japana i film koji se po duhu i estetici posve razlikovao od svega što je Kurosawa kasnije snimao. "Living" se odvija u istom razdoblju, no sada na to doba gledamo i pomalo sentimentalno, s nostalgijom, a snimio je Hermanus svoj film u arhaičnom štihu.

Preporuka

share