Prvo da definišemo jednu jezičku zavrzlamu. PC igre su „igre“, ne „igrice“, jer taj deminutiv nužno označava da je reč o aktivnosti za najmlađe, što već nekoliko desetina godina nije slučaj, i pri tom omalovažava svakoga ko se upušta u aktivno igranje kompjuterskih igara. Na taj način unižavati gejmere, spuštati ih na nivo maloletne osobe bez stečene poslovne sposobnosti, jeste ogledalo onoga što naše društvo ima da kaže o računarima uopšte, pogotovu što video igre doprinose kreativnosti, koordinaciji i koncentraciji, što potvrđuju brojne psihološke studije, ali ko još to čita. Drugo, oduzimati video igrama mogućnost da budu kreirana ili da nastanu kao umetnička dela, jeste potpuni elitistički snobizam, zasnovan na strahu od novih medija, ili nepoznavanju istorije video igara. U svakom slučaju, ako je Huffington post Arts and Culture mogao da Benoit Sokal-ovu igru „Syberia“ proglasi umetničkim delom, i ako postoji sve veći broj inicijativa od strane nekih pametnijih likova da se malo drugačije i iz više perspektiva sagleda navedeni medij,  ne vidim razlog za izostajanje jedne slične šire inicijative, koja bi video igre svrstala rame uz rame sa stripom.

Elem, ako uzmemo da je horor legitimni pravac u filmu, stripu, prozi (i poeziji), ne postoji razlog da to ne bude u svetu interaktivnih igara. Da se ogradim, lista je krajnje subjektivna, lišena klišea tipa Resident Evil i gomile point n click avantura. Nekakav skroman izbor najboljih horor ostvarenja u svetu video igara bi izgledao ovako: