Legendarni francuski pesnik,tragičar i boem,umetnik koji je vlastiti haotični život ,,ukletog“ pesnika pretočio u poeziju, maestralni liričar čija je vanvremenska poetska muzikalnost najbolje odražavala atmosferu i duh simbolizma kao modernističkog pesničkog pravca - Pol Verlen, jedan je od najznačajnijih francuskih pesnika simbolista. Rođen je 1844. godine u gradu Mecu. Pesnik, boem, alkoholičar, skitnica i raspusnik, bio je opterećen porocima i slabostima, ali isto toliko obilno i nagrađen darovima, pre svega lirskim pesništvom. Njegova poezija, iako po osećanjima duboka i iskrena, po obliku savršena, a po zvučnosti muzikalna, bila je takođe zahvaćena njegovim slabostima. Ona je zbog toga dvojstvena i u znaku neprekidne borbe između dobra i zla, između pobožnosti i bogohulništva, između lepog i ružnog, između razuma i ludila. Baš kao i njegov život…

... Gradski prizori i predeli, kao simboli prigušenih, setnih raspoloženja, provejavaju kroz njegovu prvu pesničku zbirku – Saturnske pesme“(1866.), te ostaju odrednicama njegovog celokupnog stvaralaštva. Njegovo pesničko stvaralaštvo bilo je u punom poletu, ali ga u isto vreme obuzima i alkoholičarska strast. Kritika je pisala da od Ronsarovog vremena nije ispevano ništa bolje. Među tim pesmama, ispevanim po ugledu na Bodlera, naročito se isticala po lirizmu ‚‚Jesenja pesma”, a isto tako i pesma ‚‚Moj porodični san”, pesma s frojdovskim značajem, koje se ogleda u čežnji za traženom i zamišljenom izabranicom srca. Kada je, nedugo posle prve, objavio i drugu zbirku, ‚‚Galantne svečanosti”, njegov prijatelj Šarl de Sivri, muzičar, upoznao ga je sa svojom šesnaestogodišnjom devojkom Matildom, koja je obožavala muziku i pevanje. Već pri prvim njenim rečima, osetio je ličnost koju je dugo u snu tražio, pa i nakratko viđao. To svoje osećanje odmah joj je i izrazio. Ona mu je uzvratila ravnom merom: „Volim Vas, jer volim muziku, a Vi svojim rečima pišete muziku“. Odmah su se verili. Vereničini roditelji, konzervativnog kova, priredili su svečanu veridbu mladenaca uoči samog francusko-pruskog rata. Pesnik nije bio mobilisan, pa je već tokom prvih dana rata obavljeno venčanje. U to vreme se pojavila i njegova treća zbirka, ‚‚Dobra pesma”, koju je Viktor Igo propratio rečima da je to „Prava kita cveća usred pakla kanonade“. Rasplinutim opažanjima odgovarala je neodlučnost Verlenova izraza koji je težio melodijskom skladu. Znamenita Jesenja pesma iz pomenute poetske zbirke rečit je primer...

Teške su tuge

jeseni duge-

cilik gusala

srce mi kida:

od boli rida

i neznanih zala-

nešto me guši,

bol mi u duši,

čuj, ura tuče!

Zar dani sreće

vratiti se neće?

Suze me muče...

Odlazim tako...

Vetar me lako,

letos ko lane,

baca posvuda,

ovud’ onuda-

suh list sa grane...

Jesenja pesma pripada misaonoj tematici i sastoji se od tri strofe, od po šest stihova. Stihovi su kratki, ali to pridonosi neverovatnoj ritmičnosti pesme i ide u prilog muzikalnosti Verlaineove poezije. Ona je misaona lirska pesma, pesnikovo povezivanje jesenjeg ugođaja u prirodi s vlastitim setnim raspoloženjem. Plač, mukli zvuk sata i zao vetar pesnik uspoređuje sa svojom tugom i plašljivošću. Razlog njegove tuge je sećanje na lepu prošlost, na lepe dane kojih više nema, nemoćan je odupreti se i prepušta se lutanju. Pesma je impresionistička jer beleži pesnikovo trenutno raspoloženje. Ritam pesme je usporen, dok je stih kratak, jezgrovit, muzikalan… Verlen koristii sinesteziju - doživljaj jeseni i tuge dan je putem čula vida i sluha. Verlen iracionalnošću prodire u neistražena područja vlastite psihe, sjedinjujući simbolima pesmu i muziku. Na kraju ove božanstvene lirske pesme koja se pretapa svojom zvučnošću u jedinstvenu melodiju reči, simfoniju tananih osećanja i vibracije senzibilnih čula, Verlen moćnom metaforom predstavlja doživljaj svog života i sudbine koja mu je namenjena. No on joj se ne protivi, nego se prepušta lutanjima, kao suh list sa grane. Verlenova jesen je njegov korak ka smrti. On je suh, odnosno star i nema mu druge nego se prepustiti vetru, koliko god on bio zao, i prihvatiti sve što mu je sudbina namenila...