Dok je izmaglica napolju, komšijska svetla gore, prodavac isteruje poslednje alkose ispred radnje na ćošku zgrade, naručuju se pice za dokumentarac sa Netflixa, dok se ne mora nigde i topla soba je place to be, tad je idealno vreme za večernju muziku. Mislim na onu muziku koja opušta svaki deo tela, koja ne traži nikakvo učestvovanje ili bilo šta slično, koja nas uvodi u noć i pušta nas da ostanemo tu neprimećeni. To se pre svega odnosi na savršen novi album trubača Metjua Halsola, kog ne prestajem da slušam već nedelju dana. Kad pomislim na moj džez, pomislim baš na takvu muziku. Tu su još Frenk Sinatra, The Carpenters, novi Džimi Tenor, novi Svemirko, Calexico, Feist, Elis Koltrejn, Galaxie 500, The War on Drugs, Lusinda Vilijams, Young Marble Giants i mnogo toga još.