Ófærð (Trapped) - Season 2

Ófærð (Trapped)
RVK Studios / 2018
Režija: 
Baltasar Kormákur, Baldvin Z, Börkur Sigthorsson, Óskar Thor Axelsson
Scenario: 
Sigurjón Kjartansson, Clive Bradley, Baltasar Kormákur
Zemlja proizvodnje: 
Iceland
Jezik: 
Islandski, Engleski
8.0
8

Par godina nakon serije ubistava koje su pogodile miran ribarski gradić Siglufjörður, na severnoj obali Islanda, glavni protagonista Andri (Olafur Darri Olafsson) je sada inspector u Rejkjaviku.  Nakon što čovek, upravo iz Siglufjörðura, iyvrši samoubistvo samozapaljivanjem, ispred zgrade islandskog parlamenta i pri tom prilikom pokuša da sa sobom u smrt povede i ministarku industrije, koja je uzgred i njegova rođena sestra, Andri dobija zadatak da se vrati nazad na sever i otkrije pozadinu ovog zločina.

Od tog trenutka radnja kreće u više različitih pravaca i kreator ove serije, poznati islandski reditelj Baltasar Kormakur i brojni scenaristi poigravaju se raznim problemima koje muče moderno društvo u Evropi, poput rasne netrpeljivosti, beskrupuloznosti političara i biznismena, korupcijom, pohlepom, na koje čak i tako izlovoana država kao Island nije imuna.

Siglufjörður je drugačije mesto od onog koje smo imali prilke da vidimo u prvoj sezoni. U njegovoj blizini otovoren je industrijski kompleks neke velike multinacionalne korporacije, koja je pak, kao radnu snagu dovela ljude iz istočne Evrope i Afrike. Ovo naravno dovodi i do međunacionlanih i rasnih ispada, pa čak i do stvaranja ultra desnih pokreta koji za svoje nevolje počinju da krive upravo strane naseljenike.

Pojava kranje desnih pokreta je postala neminovost u evropskim državama i kako izgleda to je trend koji će u budućnosti samo jačati. Ono što je zanimljivo u ovoj tv seriji je način na koji su takav pokret i njegovi članovi predstavljeni. Kreatori serije po ovom pitanju zadržavaju neutralan stav. Jasno je da su nedela koja su činili loša ali takođe ne smeju se zaboravi ni uzroci koji su do njih doveli.

Pripadnici organizacije „Thor’s Hammer“ su uglavnom maloborjni lokalci, ponajviše farmeri koji se nalaze na rubu egzistencije i na koje je država u potpunostiili zaboravila ili namerno ignorisala. Oni su gomila uplašenih ljudi , koji svoju glavnu opasnost vide u stranim radnicima koji na Island dolaze da rade za mizerno male plate.

Sa druge strane dotičnoj korporaciji je daleko lakše i isplativije da dovuče radnike iz trećeg sveta, plaća im bednu platu, nego da za taj posao unajmi lokalno stanovništvo koje će svakako zahtevati zaradu koja odgovara islandskom standardu.  Pozadina ove priče inače ima uporište i u stvarnoj situaciji na Islandu. Ova ostrvska država je do početka ovog veka uglavnom bila veoma nacionalno homogena. Upravo sa dolaskom raznih multinacionalnih korporacija koje otvaraju svoje pogone na Islandu dolazi do promene strukture stanovništva, tako da sada na Islandu pored islanđana, stanovništvo čini 5% poljaka, 1% litvanaca i  5% ostalih, što pak kada se uzme da Island ima nešto više od 350000 stanovnika i ne predstavlja neki veliki broj.

Andri ubrzo dolazi do zaključka da je priča daleko dublja i zlokobnija od jednostavnog međurasnog i međunacionalnog nasilja. Za razliku od prve sezone, čija se radnja dešavala tokom jedne velike oluje, prilikom koje je Siglufjörður bio potpno odsečen od ostalog dela Islanda, ovog puta kreatori jednu takvu teskobnu atmosferu pokušavaju da dočaraju snimanjem scena u fascinantnom i divljem predelu severnog Islanda. Takve scene su gotovo uvek pritisnute teškim crnim oblacima, u surovom i pustom predelu pokrivenom ohlađenom magmom. Sve ovo stvara opštu atmosferu izolovanosti koja je i jedna od glavnih odlika nordic noir žanra.

Kada odgledate gomilu serije ovog tipa, znate da ste se gotovo uvek susreli sa krivcem tokom neke od epizoda, i da su verovatno njegovu ulogu kreatori želeli da prikriju tako što su ga predstavljali kao potpuno beznačajnog i sporednog karaktera. To je slučaj i ovde. Već na polovini možete da suzite izbor na par likova, i kako se priča bliži kraju pažnja će se skretati od karaktera do karaktera da bi na samom kraju krivac bio upravo onaj za koga ste se možda najmanje nadali ili na koga ništa nije ukazivalo tokom prethodnih epizoda.

Ovakvi klišei jednostavno idu sa ovim žanrom i nimalo ne umanjuju opšti kvalitet druge sezone, koja iako malo  slabija od prve i dalje nudi dosta misterije i zabave pritom čačkajući razna sociološka i kulturološka pitanja navodeći vas da o njima podrobnije porazmislite ili ih posmatrate iz nekog drugog ugla.

Preporuka