Boze Cialo a.k.a. Corpus Christi
Aurum Film, WFS Walter Film Studio, Canal+ Polska / 2019
Režija: 
Jan Komasa
Scenario: 
Mateusz Pacewicz
Zemlja proizvodnje: 
Poland
Jezik: 
Polish
8.5
8
Vjerujem da su mnogi uspjeli pogledati poljski film "Kler" iz 2018. godine koji je ondje izazvao velike kontroverze zbog nimalo ugodnog prikaza tamošnje katoličke crkve i svećenstva, a ni godinu poslije Poljaci imaju još jednu uspješnicu u kojoj je opet u središtu pažnje katolička crkva. Za "Corpus Christi" koji je po scenariju Mateusza Pacewicza (za ovog dečka sigurno ćemo još čuti jer je rođen 1992. godine) režirao nešto stariji Jan Komasa, svakako bi se moglo reći da je još uspješniji film jer je osim nominacije za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja osvajao nagrade na festivalima u Veneciji, Chicagu, Minsku, Palm Springsu, Reykjavik i Stockholmu. Također, film koji se u originalu zove "Boze Cialo" potpuno je izdominirao na poljskom filmskom festivalu potvrdivši čak 11 od 12 nominacija, među njima i nagradu publike, nagradu zlih i pokvarenih novinara koji po običaju nemaju pojma i rovare protiv establišmenta, kao i nagradu za najbolju režiju i scenariju.
 
Za razliku od "Klera", "Tijelo Kristovo" bavi se stvarnom pričom i motivirano je istinitim događajima, a to su bizarni slučajevi lažnog svećenstva, odnosno slučajeva ljudi koji se lažno predstavljaju kao svećenici i kraće ili dulje vrijeme rade u župama svećeničke poslove. Motivacije tih ljudi variraju, a mladi scenarist Pacewicz je u jednom intervjuu istaknuo da se svakih nekoliko mjeseci jedan takav slučaj lažnog svećenika otkrije u Poljskoj. Svi smo svjedoci da svećenici i dalje uživaju prilično visok status u društvu i poštovanje zajednice, a upravo potreba za socijalnom sigurnosti i statusom najčešće je povod da se neki obično neprivilegirani i marginalizirani tipovi predstavljaju kao svećenici. Jedan od takvih je i glavni junak ove impresivne drame, 20-godišnji (od oka) Daniel (izvanredni Bartosz Bielenia), mladić koji je doživio duhovnu transormaciju i poziv za vrijeme dok je u maloljetničkom zatvoru služio zatvorsku kaznu.
S obzirom da je u zatvoru koji, ako sam dobro shvatio, vode svećenici, završio zbog ubojstva, jasno da ga je njegova kriminalna prošlost u startu onemogućila da postane "pravi" svećenik jednom kad odsluži kaznu. No, nakon što izađe i zatvora i zaputi se u pilanu u provincijskom gradiću gdje mu je socijalna služba osigurala posao, slučajno će ga zamijeniti za svećenika. Doduše, ne baš toliko slučajno jer je Daniel iz zatvora ponio svećeničko odijelo koje je ukrao, a kad prva osoba pomisli da je on stvarno mladi svećenik raspoređen u njihovu župu, on će samo nastaviti igru. Poklopit će se to i s odlaskom starog župnika na nekoliko tjedana na službeni put, a Daniel će se vrlo brzo posve uživjeti u ulogu svećenika te će držati mise, krstiti djecu, pokapati ljude i sve ono što svećenici već rade.
 
Oni koji nisu religiozni ionako bi rekli da je religija zapravo jedna vrsta zavaravanja i samozavaravanja, a uspjet će vrlo brzo Daniel ne samo zavarati cijele župljane, već će vrlo brzo zbog svojih moralnih i duhovnih vrijednosti postati omiljen. Dok je stari svećenik praktički sve probleme u društvu gurao pod tepih, nije se želio miješati u razne nemoralne društvene pojave i služio je raznim interesnim grupama predvođenim gradonačelnikom koji je ujedno i vlasnik pola mjesta, Daniel je odlučio postati borac za pravdu, istinu, bolje i pravednije društvo. Djelovar će to kao da je i sam sebe uspio uvjeriti da je stvarno svećenik, no svejedno će biti on u strašnim dilemama, ne toliko jer je svjestan da je ono što radi pogrešno, već iz straha da će biti otkriven i da će se njegov život iz snova razletiti te da će svi saznati tko je zapravo on.
 
Podjednako je "Corpus Christi" i izvanredna karakterna studija koliko je i socijalna krimi drama te društvena kritika, a mnoge situacije koje imamo priliku vidjeti u Komasinom filmu, vrlo lako se mogu prepoznati i u našem podneblju. Vidimo da se sve ovdje vrti oko korupcije, klijentelizma, konformizma, stavljanja privatnih ispred javnih i društvenih interesa, tim više jer je priča smještena u gradić koji se još uvijek oporavlja od nedavne tragedije kada je u prometnoj nesrećoj izginulo šest mladih ljudi. I ta je nesreća prava tabu tema o kojoj nitko ne želi razgovarati i svi se drže službene verzije koja baš i ne drži vodu, no u mjestu, koje je zapravo parabola na cijelu Poljsku, vladaju lažni moralizam i licemjerje i nitko se ne usudi kritički razmišljati i razbucati ustaljenu pokvarenu mašineriju s kojom su se svi pomirili i ne žele se miješati. Ipak, u jedno takvo mjesto, kakvih i u nas zasigurno imamo na desetke ako ne i na stotine, morat će doći jedan lažni svećenik i kriminalac, koji će se pokazati kao možda i najmoralnija i najneiskvarenija osoba u cijelom gradu. 
 
Recenzija je originalno objavljena na blogu GamBeeFilmTvKnjiževnost.